Hrvatski oglasni portal za likovnu umjetnost

Članom najstarijeg likovnog društva u Hrvatskoj koje okuplja neprofesionalne stvaraoce, "Likovne udruge Varaždin", postaje 1975. godine, a u članstvo "Hrvatskog društva likovnih umjetnika" - HDLU primljen je 1984. godine. Za happening "Aquamarin" u Voloskom nominiran je za prvu međunarodnu nagradu, a dobitnik je treće nagrade "Mandrać" grada Opatije. Inicijator je izdavanja monografije "100 slikara i kipara" autora Jurija Baldanija, a uvršten je i u monografsko izdanje autora Josipa Depola "Figuracije u Hrvatskom slikarstvu 1970. - 1995." Dobitnik je priznanja Kulturno-prosvjetnog sabora Hrvatske za likovna dostignuća, plakete Jubilarnih V. Varaždinskih baroknih večeri, Grba grada Zagreba i Bologne. Prima izuzetno priznanje, "Ponosnicu", koju dodjeljuju djeca žrtve rata, a u sklopu svjetske fondacije "Herman Gmeiner" - "SOS Dječje selo Hrvatske" za rad s djecom u Lekeniku.
Do sada je priredio 105 samostalnih  i 475 skupnih izložbi, te učestvovao na 138 likovnih kolonija. S udrugom "Pinta" nastupio je u Beču, Budimpešti, Pečuhu, Baji, Münchenu, Koblenzu, Leinsteinu i Berlinu da bi pomogao pri očuvanju kulturne baštine i restauraciji devastiranih kulturnih spomenika. Nedavno je priredio samostalnu izložbu u Bilbau u Španjolskoj, a trenutno mu se održava izložba u Cremoni u Italiji.
Uz još nekoliko autora bio je učesnik je prve "Jumbo" likovne izložbe uz cestu iz smjera Budimpešta - Varaždin, a koja se sastojala od prezentacije likovnih djela na jumbo plakatima velikog formata.
O autoru je snimljen film 1972. godine, ali je objavljen tek 1996. godine u emisiji "Crno-bijelo u boji", te još tri TV izložbe. Aktivan je i u ekološkoj udruzi "Dravska liga", a posljednji mu je prilog bila izložba "Rekvijem za Dravu" u sklopu izložbe HDLU-a Varaždin i happening "Drava nije Krava" u Legradu.
Akvarelom se izražava već više od 20 godina uglavnom tematikom pejzaža uz Dravu. Trenutno završava opus "Iskustvo kamena" kao refleksiju čestih boravaka uz more i započinje opus "Brodovi".

ISKUSTVO KAMENA
Doživjeti krajolik znači duboko u nutrini osjetiti ga, proživjeti ga, učiniti ga neodvojivim dijelom sebe. Transponirati ga u drugi oblik realnosti, materijalizirati ga likovno i konotativno, apsolutno podrazumijeva doživljaj.

Živko Toplak svoj je život vezao uz Dravu, svjesno. Budući da nas, kao dio prirode i prirodnog ciklusa, oblikuje, ugrađuje se u nas i zadaje temeljne smjernice našeg bazičnog, nesvjesnog dijela percepcije, krajolik je i ovoga puta, u dijelu sebe, Živku Toplaku, učinio svoje. Već dvadesetak godina, što je polovina njegovog likovnog života, ovaj autor, likovni homo universalis, iskazuje svoju pozitivnu likovnu i životnu hiperaktivnost putem akvarela. Kao i u djelima venecijanskih i holandskih pejzažista i vedutista, i u Toplakovim magličastim pejzažima nalazimo predio zgusnut u izrazitu akvarelnu afektivnu šifru. Jutarnje i večernje izmaglice nad rijekom doživljavaju snažnu i logičnu transpoziciju u koloristički bogatim akvarelima. Taj kondenzat vodene pare tako karakterističan za predjele uz veliku vodu dobio je logičnu materijalizaciju u tehnici slikanja vodom. Jutro, večer, trenutak pred kišu - sve to vrlo transparentno i jednoznačno doživljavamo već pri prvom pogledu na Toplakove prizore Drave. Višeslojnim slikanjem , vešekratnim nanošenjem boje, rijeđenjem, otapanjem, stvorio je likovne predjele koji odišu istom atmosferom mirnog toka vode i koji gotovo da emaniraju istu količinu vodenog oblaka. To iskustvo velike vode, taj temeljni pečat koji određuje njegovo stvaralaštvo, prenio je kasnije i na "iskustvo šume" koristeći se jednakim, jakim koloritom u prikazivanju srodne teme, šumskog pejzaža.

Život, profesija, humanost i putovanja vezali su ga perceptivno i emotivno unazad nekoliko godina za drugu vrstu pejzaža i novu vrstu motiva: kameniti mediteranski krš. Kamen. Umjetnost kao iskustvo života omogućava i dozvoljava da viđeno, doživljeno, transformirano u novi kod, likovni naime, materijaliziramo. Novo iskustvo koje Toplaka tjera na novo promišljanje akvarela zove se "iskustvo kamena". Ishodište tog novog životnog i likovnog iskustva, možda profecija putovanja na more koje se tek ima dogoditi, također - možda - leži u jednom riječnom pejzažu s kraja 80-tih i kamenčiću koji je našao svoje mjesto u njemu. Sudjelujući u likovnim kolonijama u primorju i na otocima autor se "izložio" utjecaju kamena, očito ga duboko doživio i proživio i odlučio se (točnije: bio natjeran od impresije proživljenog) na još jednu transpoziciju postojećeg. Za razliku od dotadašnjih pejzaža, autor je iz ovog akvarelnog lapidarija apstrahirao svaku priču koja postoji u pejzažu. Nema naracije, sve je svedeno na znak, na asocijaciju oštrine kamena, na njegovu bjelinu. Potpuno primjereno, odrekao se jakog kolorita, tumačeći i medijem boje (gotovo ne-boje obzirom na stupanj njezine redukcije) realnost kamena. Potpuno osamostaljen poredak plastičnih oblika - znakova nosi jaku vezu s percepcijom realnog i čuva uspomenu na viđeno. Lišeni figurativnosti, ovim pejzažima je namjera donijeti psihološku strukturu kamena. Samostalan crtež funkcionira kao znak i konotativno, nedvojbeno, sugerira realnost kamenog pejzaža. Na trenutke, znakovi se slažu u gotovo realni prikaz kamenitog pejzaža. Stapaju se dvije realnosti: ono što je trebalo funkcionirati kao goli znak nosi promatračevu percepciju dalje i nezaustavljivo se znakovi slažu u realno prikazan prostor pejzaža. Autonomne plastične strukture u zajedništvu s temom tako su ipak priča o kamenu. Doživljena, proživljena, transformirana, materijalizirana. Istinita.